Izlet u Rovinj

U četvrtak, 13. Lipnja 2019.godine u jutarnjim satima pedesetak članova Udruge slijepih Primorsko-goranske županije i njihovih pratitelja okupilo se na Trgu bana Jelačića, radi odlaska na prvi ovogodišnji izlet. Par minuta nakon 08 sati napuštamo Rijeku. Odredište današnjeg izleta je istarski poluotok i grad Rovinj.

Dolaskom na riječku zaobilaznicu predsjednik Udruge, Emil Mandarić  pozdravio je prisutne, predstavio program izleta, poželio lijep provod, sretno i ugodno putovanje. Uz zvuke glazbe, razgovor, veselje i smjeh ubrzo stižemo do Rovinja.  Polusatnu pauzu iskoristili smo za osvježenje u hladu terasa brojnih kafića.  U 11 sati sastajemo se sa Mateom – turističkim vodičem i krećemo u obilazak grada.  Za vrijeme studiranja, 2014. godine, Matea studentica Sveučilišta u Rijeci obrađivala je Brailleovo pismo za seminarski rad. Podršku pri izradi rada dobila je od našeg člana Ivana Terlevića. Kako je svijet malen, i kako su čudni puti Gospodnji.

Nakon pozdrava i upoznavanja  , Matea nas uvodi u bogatu rovinjsku povijest.  Najstarije Rovinjske zidine datiraju iz VI.  stoljeća, a prema legendama, na prostorima današnjeg Rovinja živjelo se i ranije. Povijest brojnih osvajača,  različiti stilovi graditeljstva i prepoznatljiva arhitektonska rješenja vidljiva su posvuda. Građevinama uz more dominiraju plitki i mali balkoni tipični za venecijansko razdoblje.   Za carske vladavine Austro-Ugarske monarhije u Rovinju se otvara prvi hotel, prva gimnazija i brojne građevine  koje se koriste i danas.   Dolaskom fašista, u Istri jača antifašistički pokret, što je vidljivo po brojnim spomenicima koji podsjećaju na taj period povijesti Istre. Doći u Rovinj, a ne posjetiti crkvu sv.  Eufemije moglo bi se reći da Rovinja niste vidjeli.

Prema legendi kameni sarkofag sa zemaljskim ostacima sv. Eufemije, nasukao se na obalama Rovinja 800. Godine. Stanovnici Rovinja sarkofag smještaju u crkvicu sv. Jurija dotadašnjeg zaštitnika grada.  Ista, nakon preuređenja imenovana je svetičinim imenom, a građani Rovinja od tada sv. Eufemiju ‘štuju  kao zaštitnicu grada. Crkveni toranj izgrađen je za vrijeme venecijanske uprave. Kako bi istaknuli svoju vladavinu nad Rovinjom, rovinjskih 60 metara tornja je polovica od visine tornja Basilica di san Marco u Veneciji. Na vrhu tornja nalazi se pokretni brončani kip sv. Eufemije koja u jednoj ruci drži maketu grada Rovinja iz perioda dok je bio otok, a u drugoj ruci drži kolo za mučenje i pero – simbol mučeništva. Bdijući nad svojim stanovnicima i štiteći ih od nesreća, sv. Eufemija ovisno o položaju u kojem se nalazi, upozorava i najavljuje dolazak lošek vremena. Ribarima koji su na pučini to je poziv da se što prije vrate na kopno. Ulazimo u crkvu, prilazimo oltaru, obilazimo oko sarkofaga, a posvuda oko nas čuje se molitva brojnih posjetitelja. Fotkamo se ispred crkve, parovi, pojedinci i grupa, za uspomenu, za sjećanje…

Bregovitom ulicom spuštamo se do suvenirnice u kojoj nas kao Mateine goste časte teraninom i domaćom istarskom lozom. Nakon kratkog predaha,puni dojmova od čuvenog i viđenog, opraštamo se sa Mateom,  zahvaljujemo joj na odličnom vođenju i prezentaciji Rovinja.

U 13 sati i 30 minuta autobusom koji po nas dolazi  na dogovoreno mjesto napuštamo Rovinj i krećemo prema Konobi „Bani„ gdje nas očekuju na ručku. Nakon tridesetak minuta ugodne vožnje ulazimo u Pazin te nastavljamo put prema našem odredištu.  Par kilometara udaljeno od Pazina, iznad riječice Pazinčice  nalazi se seoce Bani, a u njemu istoimena konoba. Na ulazu, dobrodošlica domaćina  u istarskoj narodnoj nošnji,   zvuci harmonike, domaća biska, medica i loza. Iako je topao dan, u hladovini terase povjetarac nošen sa obližnjih livada stvara ugodu. Pored nas se nalazi još jedna izletnička grupa, koja se zabavlja uz zvuke harmonike, pjesmu i ples. Poslužuju nas  maneštrom od fažola i bobića.

Potaknuti pjesmom, Harmonikašu i gospođi koja ga prati,  dobroga raspoloženja, pridružujemo se i mi.  Nakon maneštre, posluženi su pečeni krumpiri, pohanac, svinjsko pečenje u umaku, salata i domaći kruh,pa se bez odlaganja prihvaćamo posla. Uz dobru hranu ide i dobra kapljica. Istarsko domaće crno i bijelo vino, sok ili nešto po narudžbi. Dok većina izletnika pjeva i pleše, nekolicina istražuje okolinu domaćinstva. U ograđenim pašnjacima u hladovini odmaraju konji, a znatiželjni magarci, približavaju se ogradi. Sa obližnjih livada i udaljenih brežuljaka čuje se pjev brojnih ptica. Domaćini poslužuju kavu i krafne. Još par pjesama, pokoji ples, i vrijeme je za pokret. Zahvaljujemo se ljubaznim domaćinima, pozdravljamo ih i desetak minuta prije 18 Sati krećemo put Rijeke. Pod dojmom viđenog i doživljenog, omamljeni dobrom hranom i pićem, a pomalo i umorni oko 19 sati stižemo u Rijeku. Gromki aplauz upućujemo vozaču  za dobru i ugodnu vožnju.

U nadolazećim ljetnim danima članstvo Udruge očekuje druženje, odmor, rekreacija i kupanje  na Edukacijsko – rekreacijskom centru „Sansovo„ u Bakarcu.