Pedeset pet godina

Koristimo prigodu obilježavanja 55. obljetnice djelovanja Udruge slijepih Primorsko-goranske županije, koja predstavlja jednu od najstarijih humanitarnih i invalidskih organizacija; da se u najkraćim crtama osvrnemo na sljepoću, odnosno slijepe ljude, naglašavajući prije svega teškoće i probleme na koje slijepi nailaze, te putove i način prevladavanja istih. Do osnivanja Udruge došlo je kada je Hrvatski savez slijepih u Rijeku uputio svog povjerenika Luju Lovrića sa zadaćom da okupi i organizira slijepe u djelotvornu udrugu, u kojoj i preko koje će slijepi poticati rješavanje svih teškoća što prate slijepe kao posljedica sljepoće, a po čemu slijepi predstavljaju jednu od najtežih kategorija invalida. Ono o čemu će u ovom kratkom tekstu biti govora jesu univerzalne teškoće, potrebe i način rješavanja problema slijepih ne upuštajući se u nabrajanje onoga što je Udruga postigla u pedeset i pet godina svog djelovanja.


Zašto su se slijepi udružili?

Slijepi građani našega kraja (Primorja, Gorskog kotara i otoka) vođeni zajedničkim interesima, a radi zadovoljavanja posebnih potreba; ostvarivanja posebne zaštite, uspostavljanja i unapređivanja, zaštite i skrbi za slijepe; udružili su se te evo punih pedeset i pet godina djeluju i potiču društvo, brojne čimbenike u društvu na rješavanje specifičnih potreba slijepih. Središnje interesno pitanje slijepih je zadovoljavanje posebnih potreba, a one su uvjetovane i nametnute sljepoćom. Zadovoljavanje posebnih potreba osigurava se posebnom zaštitom, a nju čini sustav mjera, prava i sredstava kojima se nastoje otkloniti ili ublažiti negativni učinci i posljedice sljepoće.


Predočimo posebne potrebe, zaštitu i prava slijepih!

Slijepi ne pišu niti čitaju na način kako to čine osobe koje vide. Potreba pismene komunikacije je specifična i na poseban se način zadovoljava. Postoji posebno pismo za slijepe (braillovo pismo). Slova i znakovi izvedeni su iz šest točkica.

Za pisanje je potreban poseban pribor, poseban pisaći ili tiskarski stroj. Čita se opipom tj. prstima. Može se međutim čitati i tako da se sluša tekst snimljen na kaseti. Najsuvremeniji način čitanja i pisanja je pomoću kompjutera. Uz kompjuter postoji tzv. brajev redak koji omogućava da slijepi čita opipom, ili koristeći govornu jedinicu, sluša u memoriji kompjutera pohranjen tekst; ili pak brajevim štampačom odštampa tekst iz memorije i čita ga kad želi. Ovo je samo jedan primjer posebnosti slijepih odnosno njihovih posebnih potreba.

U životu čovjeka vid predstavlja najznačajnije osjetilo jer vid sudjeluje u pretežnom broju radnji što ih čovjek poduzima u zadovoljavanju životnih i radnih potreba. Zato kod slijepih osoba, zbog gubitka vida, presudnu ulogu u zadovoljavanju životnih, radnih i drugih potreba imaju posebna (tiflotehnička) pomagala koja slijepome olakšavaju obavljanje životnih i radnih funkcija i u znatnoj mjeri kompenziraju gubitak vida. Znanstveni i tehnički napredak u mogućnosti je da odgovore na sve potrebe slijepih za pomagalima. Tako slijepi imaju poseban sat, toplomjer, tlakomjer, udjevač konca, pisaći stroj i sl. Nabrajanje bi nas odvuklo predaleko. Međutim, mnoga se pomagala ne proizvode jer su zbog ograničenja broja korisnika izuzetno skupa, a što uopće vrijedi za sva pomagala i druga sredstva prilagođena potrebama slijepih. Knjiga namijenjena upotrebi slijepih skuplja je i do pedeset puta od one koju kupimo u knjižari. Važno je imati na umu da se svi uređaji, naprave, strojevi i drugi pribori kojima se koriste ljudi mogu prilagoditi potrebama slijepih, iako je to često vrlo, vrlo skupo.


Kako najbolje i najviše pomoći slijepima?

Kako bi svakoj slijepoj osobi, prema posebnim potrebama mogli osigurati sva potrebna pomagala; tada bi slijepome maksimalno pomogli i omogućili mu da bez posebnih teškoća živi i radi. To je danas još uvijek nemoguće a posebno u nas. Društvo je još uvijek nedovoljno bogato, a postoji i kriza humanizma.

Slijepi su u pedeset i pet godina postigli stanovitu zaštitu; ostvarili neka prava i pomoć, kao što su besplatan štap za slijepe, sat, kazetofon, pisaći stroj i dr. Međutim, zadnjih se godina prava slijepih stavljaju pod upitnik, neka ukidaju, ili se ograničava broj korisnika. Nadali smo se boljem, ali za sada tog boljitka nema (kažu slijepi).

Članstvo Udruge slijepih obuhvaća sve slijepe od rođenja do smrti. Danas Udruga broji 518 članova. Sretna je okolnost da u članstvu dominiraju starije osobe, a relativno je mali broj slijepih po rođenju. Sljepoća nastaje tijekom života kao posljedica nasljednog faktora, bolesti, stradavanja ili pak naprosto sa starošću.


Pravci djelovanja Udruge

U djelovanju Udruga je okrenuta prema svim svojim članovima, ali ipak težište je na pomoći mlađim osobama jer pred njima stoji cijeli život. Oduvijek se najveća pažnja posvećivala školovanju i radnom osposobljavanju. Od osnutka Udruge sva slijepa i visoko slabovidna djeca školovana su, odnosno osposobljavana za neki posao. Danas od vrtića do fakulteta u procesu obrazovanja nalazi se trinaest naših članova. Našim zalaganjem i pomoću lokalnih zajednica nastojimo im maksimalno pomoći, opskrbljujući ih potrebnim i za uspješno školovanje i sticanje zanimanja.

Uspješno školovanje garancija je uspješnog rada. Međutim, na području upošljavanja slijepih, zadnjih se godina susrećemo sa izuzetnim teškoćama, do nemogućnosti realizacije zaposlenja. Nema društvenog autoriteta koji bi nam pomogao u zapošljavanju slijepih kao i rješavanju drugih potreba slijepih. Država je nedovoljno humana i socijalna, a privatno poduzetništvo okrenuto je samo osobnim probicima. Potrebno je zakonskom regulativom osigurati zapošljavanje slijepih. Ako nemaju mogućnosti da rade, slijepi će uvijek biti građani drugog reda, jer samo radom moguća je afirmacija slijepog čovjeka kao ravnopravnog drugima i samo rad je pretpostavka zadovoljavanja životnih potreba, nasuprot milostinji.